Zašto 'QMC novi društveni izazov'?

'Postoji gospodarski raskol između Sjevera i Juga. Ta je podjela prava seizmička pukotina u slojevima  sociološke kore planeta. Zbog nje će izbiti užasne grmljavine i potresi. Ako bogati narodi ne porade više na zatrpavanju  tih pukotina između previše razvijene sjeverne polovice planeta i izgladnjele južne polukugle, nitko neće biti sasvim siguran, ma kako velike bile zalihe oružja. Nema nikakvih materijalnih zapreka razumnom, umjerenom i progresivnom rješavanju problema razvoja. Zapreke su samo u glavama ljudi.'

To su riječi Roberta McNamare, nekadašnjeg predsjednika svjetske banke i bivšeg ministra obrane SAD, kojeg citira Jean-Jacques Servan-Schreiber 1980. g. u knjizi 'Svjetski izazov' (Le défi mondial). Izgovorio ih je 1972. godine, još uvijek pod dojmom vijetnamskog rata koji je na njega ostavio duboki trag.

Burne osamdesete

Pokreti neovisnosti i nesvrstanosti azijskih i afričkih zemalja iz 50.-ih i 60.-ih godina nisu donijeli željene promjene. Dok je industrijski svijet podvostručavao životni standard, u trećem svijetu povećavao se za tri dolara godišnje po stanovniku.  

Početkom osamdesetih, zemlje OPEC-a (Organization of the Petroleum Exporting Countries), predvođene saudijskim šeikom Jamanijem u tzv. Taifskom izvještaju za glavni cilj razvoja postavljaju  transfer  tehnologije u sve nerazvijene zemlje, uključujući i članice OPEC-a, u zamjenu za opskrbu naftom.

Istovremeno, oči svijeta uprte su u ekonomsko čudo – Japan, koji budi nadu u novo sutra. Digitalizacijom i robotizacijom proizvodnje u automobilskoj industriji prestižu SAD i Njemačku, a Toyotin sustav  proizvodnih procesa  po modelu 'just in time' uz potpunu kontrolu kvalitete postaje najučinkovitiji na svijetu. Preuzimaju vodeću ulogu u elektronici i prodaju više satova od Švicarske.   

Toshiwo Doko, tadašnji predvodnik japanske gospodarske moći, predsjednik  Nacionalnog saveza japanskih industrija izjavljuje:  'Za sve nas cilj je jednostavan – stvarati, širiti i organizirati tehnološku moć koja će podići svijet. '

Njegov jedinstveni autoritet temeljio se na tome što svijet sagledava u cjelini, a to poimanje nije ostalo apstraktno već se potvrđivalo djelima. Znali su, da temeljna energija, nafta, prestaje biti jeftina i neiscrpiva te da se sve ono što su oni izgradili mora ponovo izgraditi pomoću druge sirovine, a to su misao, informacija, komunikacija.

Jean-Jacques s pravom se pitao u svojoj knjizi, hoće li čovječanstvo biti dovoljno mudro naći  izlaz i novi put iz Platonove alegorijske špilje (Plato's Allegory of the Cave), o kojoj je autor pisao  u svom djelu Republika prije 2.500 godina.

Vrlo brzo, stigao je odgovor. Dvije revolucije, jedna teokratska u Iranu i druga tehnokratska  u Americi, usmjerile su budućnost svijeta različitim pravcima ali s jednakim rezultatom.  

Dodatno su proširile seizmičku sociološku pukotinu, još većim ekonomskim, kulturnim i vjerskim podjelama.

Iznevjerene dvije i desete

Danas, četrdeset godina kasnije, dvije trećine čovječanstva trpe neishranjenost, dvanaest  milijuna djece svake godine umire od izgladnjelosti i bolesti, dok istodobno poljoprivrednici i trgovački centri u razvijenim zemljama bacaju na cestu svoje neprodane viškove. Ratovi bijesne među raznim vjerskim, nacionalnim i političkim skupinama u državama svrgnutih totalitarnih režima a teroristički napadi prijete stanovništvu cijelog svijeta.

'Stopa povrata od kapitala višestruko premašuje stopu rasta proizvodnje i prihoda u realnom sektoru ekonomije, što vlasnicima udjela u investicijskim fondovima i financijskim posrednicima donosi enormno bogaćenje, dok zaposlenicima u realnom sektoru ekonomije sve manje nadnice za sve više rada', ističe nobelovac Thomas Piketty 2013.g. u svom djelu 'Kapital u 21.stoljeću' (Le capitale au XXI-em siècle) i dodaje:

'Čim stopa povrata od kapitala premaši stopu rasta proizvodnje i prihoda, što je bio slučaj u 19. stoljeću i uvelike prijeti da postane normom u 21. stoljeću, kapitalizam odmah dovodi do neodrživih , neopravdanih nejednakosti, koje korjenito  potkopavaju meritokratske vrijednosti na kojima se zasnivaju naša demokratska društva.'

Zašto se nije ostvarila globalna strategija razvoja tehnološke moći započeta u Japanu, zašto se nisu ostvarile vizije iz knjige 'Svjetski izazov' i zašto ni nakon četrdeste godina od  revolucije informacijske tehnologije ne postoji globalni mehanizam rješavanja problema?

Informacijsku revoluciju osamdesetih nisu iznjedrili hijerarhijsko-birokratski sustavi moći Istočne obale SAD-a, već djeca kontrakulture šezdesetih - studenti  koji su prekinuli studije i napušeni hipiji u sandalama.

Koristeći se mikroprocesorima na prvim osobnim računalima i učeći se na video igricama u garažama i podrumima kuća svojih roditelja, osmislili su user friendly  grafička sučelja i alate za izradu računalnih kodova, što je pokrenulo mlade ljude širom svijeta baviti se računalnim programiranjem.

Uspostavljanjem Interneta i World Wide Web servisa devedesetih, došlo je do eksplozije izrade IT web aplikacija. Bez te genijalno jednostavne inovacije Tima Bernesa-Leeja, za koga je malo tko čuo, ne bi bilo Googlea, Amazona, Facebooka ni milijuna drugih websiteova koje svakodnevno posjećujemo.

Četvrt stoljeća nakon njegova izuma, postaje sve jasnije da je internetska ekonomija postala najveći izvor bogaćenja. 'Struktura te ekonomije obrnuta je od tehnološke otvorene arhitekture koju su stvorili pioniri interneta. Umjesto toga, riječ je o okomitom sustavu u kojemu se bogatstvo koncentrira umjesto da se širi', ističe Andrew Keen 2015.g. u svojoj knjizi 'Internet nije odgovor' (The Internet Is Not the Answer) i nastavlja:

'U današnjem digitalnom eksperimentu, svijet se preobražava u društvo u kojemu pobjednik uzima sve. U Silicijskoj dolini kažu nema hijerarhije, no samo dok nije riječ o plaćama i vlasništvu nad dionicama. Arhitekti budućnosti iz Silicijske doline, umjesto 'javnog servisa' grade privatnu umreženu ekonomiju, koja najveću korist donosi svojim bogatim moćnim vlasnicima. Google, div od 400 mlrd.dolara vrijednosti, u lipnju 2014. je druga najveća svjetska kompanija, odmah iza Applea.

Sve strategije su se stopile u jednu – razvijati i izbacivati najbolja softverska rješenja u onim djelatnostima koje će donijeti prevlast na tržištu usluga i kapitala. 'Najbolji umovi moga naraštaja razmišljaju o tome kako nagnati ljude da kliknu na reklame.', primijetio je s razočarenjem u glasu jedan od Facebookovih inženjera.

Industrije novca, zabave i potrošnje novu tehnologiju vrlo brzo su usmjerile k izradama računalnih kodova za umnožavanje profita. Nastala je bjesomučna utrka u razvoju  funkcionalnih rješenja za što brže transakcije usluga i kapitala. Programeri velikih financijskih institucija neprekidno usavršavaju algoritamske postupke visokofrekventnog trgovanja vrijedonosnicama u kojima mikrosekunde odlučuju čija će transakcija u toj kockarskoj ekonomiji  prije ugrabiti profitni plijen.

Na stotine milijardi dolara prvobitne akumulacije, stečene u  tek nešto više od desetak godina, vodeće internetske kompanije reinvestiraju u projekte poput razvoja autonomnih vozila, izgradnje raketa za međuplanetarne letove ili izgradnje tunela kojima će se voziti brzinom od 500 km. na sat.  Natječu se tko će još brže, više i jače razviti već razvijeni dio svijeta, dok i dalje 12 milijuna djece godišnje umire u siromašnim zemljama.

Usred tog digitalnog i virtualnog vihora, jedan vitalni segment ostao je neokrznut - carstvo moćnog političkog i birokratskog establishmenta je i dalje nedodirljivo. Ni četrdeset godina od prelaska s pisaćeg stroja na osobna računala, nova tehnologija nije promjenila model rada administracije u zatvorenoj, netransparentnoj strukturi javnih institucija i uprave.  Njen stoljetni mehanizam  samoodržanja crpljenjem energije iz poreznih nameta gospodarstvu uspio se održati sve do današnjih dana.  

Ljudi iz Microsofta, koji su 1985.g. lansirali operativni sustav Windows, vjerojatno nisu ni slutili da će im upravo oni svojim pristupom modeliranju uredskog paketa Office, očuvati postojeći  birokratski ustroj i miran prelazak iz industrijskog u informacijsko razdoblje.  

Iako je Gates 1999. u svojoj knjizi 'Poslovanje brzinom misli (Business @ The Speed Of Thought') naglasio svu važnost učinkovitosti procesa i usporedio je s disanjem, očito autori Officea , kreirajući žutu virtualnu mapu ili  folder  kao digitalnu inačicu tradicionalnog kartonskog registratora u koji se pohranjuju dokumenti, nisu prepoznali u njemu opasnu birokratsku zamku u koju su upali.

Folderi su nesumnjivo korisni za grupiranje dokumenata i podataka po određenim pojmovima i temama ali su nepremostiva prepreka Procesnom i Projektnom kvalitetnom upravljanju i kontroli (P&P Qmc ) čiji su dijelovi na taj način, poput razdvojenih kockica mozaika raspršeni   u tisućama foldera  po bezbrojnim odjelima i službama sve glomaznijih aparata državne i lokalne uprave.

Javna administracija je raširenih ruku prihvatila digitalne alate Officea. Sada su mogli fileove dokumenata, spisa i tekstova još brže umnažati i trpati u sve većim  količinama u foldere i neograničenu memoriju računala. Što više, nisu više trebali brinuti ni o tome kako pronaći dodatni fizički prostor za pohranjivanje u pretrpanim arhivima.

Digitaliziranjem te postojeće neučinkovite birokratske strukture, njene metastaze unesene su u elektronski krvotok poslovnog i javnog administriranja koje su korištenjem Windowsa i Officea u kratkom vremenu preplavile cijeli svijet, od siromašnih i bogatih država, do mastodontskih institucija poput europske unije i ujedinjenih naroda.

Istodobno, menadžeri u suradnji sa softverskim inženjerima uporno pokušavaju digitalizirati i automatizirati postojeće neučinkovite procese umjesto da preispitaju njihove uzroke. To je još 1990. g. utvrdio profesor računalnih znanosti s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), Michael  Hammer u članku 'Ne automatizirajte, nego uklonite' (Don't Automate, Obliterate) i u Harvard Business Review  zaključio: ' Većina takvog rada ne pruža nikakvu dodanu vrijednost korisnicima te ga treba ukloniti a ne automatizirati.'

I Bill Gates je u svojoj knjizi naglasio da ako se pojedini dijelovi procesa automatiziraju neovisno o ostatku ili drugim dijelovima procesa, takav sustav neće biti na visokoj razini učinkovitosti. Jedno od temeljnih tehnoloških načela kaže da se uvođenje automatizacije u dobro organiziranom poslovanju učinkovitost povećava i obrnuto ako se uvodi u loše organizirani sustav, ona opada.

Apsurdna je činjenica da uvođenjem IT document ili proces management  aplikacija u neučinkovitu birokratsku strukturu, tipa e-uprava, jedinu pravu  korist ostvaruju  informatičke tvrtke kroz skupo implementiranje i uredno mjesečno ili godišnje naplaćivanje naknada za podršku i održavanje.     

Posljedice su takve da ni sav profit osnivača Microsofta, putem nesebičnih donacija za pomoć djeci, gladnima i bolesnima u zemljama trećeg svijeta, nažalost ne može promjeniti stanje,  sve dok se ne učini kopernikanski zaokret  koji će ukloniti uzroke.  

Da bi se to postiglo, potrebno je

(1) primjeniti tehnološki model koji će razgraditi ili barem prokopati kanale kroz vertikalne zidove birokratskog hijerarhijskog sustava i osloboditi protok administrativnih procesa.

(2) Povezati njihove dijelove logičkim, analognim uređivanjem slijeda aktivnosti i opisa postupaka s kritičnim i kontrolnim točkama.

(3) Nametnuti prioritet procesnog i projektnog upravljanja nad hijerarhijskim.  

To je ujedno i preduvjet uspješnom promišljanju i pristupanju izradi digitalnih algoritama dijela operacija kako bi se one ubrzale, standardizirale i automatizirale.

Pad u kaos ili put u renesansu

Steve Jobs je isticao  da je njegov cilj  uvijek bio stvarati  izvrsne stvari a ne zgrtanje novca. U svom poznatom govoru 1982, pri jednoj od posjeta studentima Stanforda potužio se: 'Ja sam krenuo na studij neposredno nakon šezdesetih, prije dolaska vala praktične svrhovitosti. Danas studenti uopće ne razmišljaju u idealističkim kategorijama. Moj naraštaj bio je drugačiji, no idealistički vjetar šezdesetih ipak nam i dalje puše u leđa i većina mojih vršnjaka koje poznajem nosi ga zauvijek u sebi'.

Nažalost, ni Billu ni Steveu taj vjetar nije pomogao njihova povijesna ostvarenja pretočiti u izgradnju boljeg svijeta za sve. Prvom zbog birokracije čiju zamku u koju je upao čini se ni do danas nije prepoznao  a drugom zbog virtualne zabavne industrije koja mladi naraštaj sve više vuče prema ispraznoj dokolici umjesto kreativnom razvoju i stvaranju novih vrijednosti.

No to što se informatička revolucija rasplamsala u smjeru koji je vodi stranputicom ne znači da silna moć informacijsko komunikacijske tehnologije ne može donijeti potrebne promjene.

Naprotiv!

Virtualna energija misli, koncentrirana putem smartphonea  i društvenih mreža u roku od nekoliko desetaka minuta može izazvati lančanu društvenu reakciju. To su pokazale revolucije u Egiptu i Tunisu 2010. i 2011. te protestna okupljanja poput 'Occupy Wall Street' 2011., pod sloganom: We are the 99%. Ili onih u Sarajevu 2014.

Ipak, povijest neprekidno ukazuje da ustanci koji uz jasne ciljeve nemaju program i model  njihovog provođenja neizostavno vode u nove podjele, sukobe i sve veću opasnost od kaosa. Uplitanje velikih sila kroz provođenje svojih parcijalnih interesa, dolijeva ulje na vatru i posljedice su očite.

'Revolucija može zbaciti diktatora ili nesposobnu i korumpiranu vlast ali nakon toga će biti uspješna samo ako ima dobar plan i način kako će ga provesti. Izrada stranice na FaceBooku  ili Twiteru nije plan. Stvarne operativne vještine su ono što će revoluciju dovesti do uspješnog kraja.', kažu Eric Schmidt i Jared Cohen, predsjednik i direktor Googlea u knjizi 'Novo digitalno doba' (The New Digital Age: Reshaping the Future of People, Nations and Business), iz 2013.

Pri tom upozoravaju: 'Niz neuspjelih revolucionarnih pokreta navest će sljedeće naraštaje da od oporbenih skupina traže ne samo viziju, nego i njihov podroban plan izgradnje nove države. U nedostatku dokaza o svojim prijašnjim aktivnostima moraju najprije javnost uvjeriti u svoju vjerodostojnost . Današnji oporbeni vođe mogu davati neodređene izjave i uvjeravati građane da znaju što rade ali informirana javnost budućnosti zahtjevat će podrobnosti. Bilo bi pametno da se istinski pripreme. Planovi će se doslovce shvaćati kao temelji novog sustava.  Skupine koje ih nisu voljne pokazati ili ne mogu provoditi na zadovoljavajući način gube vjerodostojnost.'

No Googlovci, nažalost, u svojoj knjizi nisu najavili razvoj operativnih vještina koje spominju kako  bi u tome dali svoj doprinos.

'Velika reforma javne uprave u velikom je zastoju u Republici Hrvatskoj', ističe se u izvještaju Europske komisije iz ožujka 2018.

Ni jedna od dosadašnjih hrvatskih vlada nije uspjela napraviti bitan pomak. Promjene se uporno i bezuspješno pokušava provoditi neprestanim donošenjem i mijenjanjem zakonskih akata. Taj model rada, karakterističan za  autokratske sustave u kojima su strogo razdjeljene kompetencije po administrativnim cjelinama, ne vodi računa o procesnoj funkcionalnosti a odgovornost za neučinkovitost izbjegava prebacivanjem nadležnosti (kvaka 22).

Prelaskom digitalnog poslovanja s pojedinačnih računala u umreženi serverski 'računalni oblak' (cloud computing), ukazala se mogućnost povezivanja procesa i projekata u funkcionalne cjeline bez obzira na lokacijsku razdvojenost i formalnu organizacijsku pripadnost njihovih sudionika. Time se pružila prilika za preokret uvođenjem procesno-projektnog modela kvalitetnog organiziranja, upravljanja i kontroliranja koji je nadređen postojećem hijerarhijsko-birokratskom.

Ta mogućnost je iskorištena pri izradi  P&P QmcICT modela  kojim se može odmah početi djelovati na žarišta i u najkritičnijm procesima javne uprave kao što su: rješavanje imovinsko pravnih poslova ili sudskih i upravnih postupaka, a koji su od presudne važnosti za provođenje reformi i pomak iz pat pozicije razvoja.   

Korištenjem fileova uobičajenog Officea, primjena Qmc modela je vrlo jednostavna i  ne zahtjeva nikakve softverske implementacije niti educiranja, tako da se radni timovi i voditelji mogu fokusirati na logičko organiziranje procesa i upravljanje projektima.  

Iako nudi inovativni pristup provođenju strukturnih reformi, svi dosadašnji kontakti s vladom  te javnom i lokalnom upravom ostali su bez odgovora.

Predviđajući takav ishod, budući da su zatvorenost i netransparentnost odlika birokratskog aparata, dodatno je izrađena web platforma 'Qmc – novi društveni izazov' (Qmc – New Societal Challenge) kako bi se inicijativa, objavljivanjem na internetu, dala na javni uvid i mišljenje (Public opinion).  

Funkcionalno se nadovezuje na Qmc model, tako što se reformski i drugi projekti u javnoj upravi, poduzećima i ustanovama, mogu umreženo pratiti kroz Projektne zadatke, Aktivnosti, Akciju-Reakciju, Komentare, Qmc inicijativu i Dokumente. Na taj način se omogućava transparentan i sustavan uvid u provođenje plana i programa restruktuiranja po svakoj programskoj mjeri pojedinačno.  

Kompletan Qmc projekt je u početnoj, start-up fazi. On će se dograđivati i prilagođavati u hodu, primjenom u prvim pilot projektima a njegovi učinci ovisit će o sinergiji s nositeljima odgovornosti za provedbu strukturnih reformi, brzini primjene i podršci javnosti.

Umjesto zaključka – akcija!

Današnja generacija, kao nijedna do sada, ima mogućnost putem slobodnog pristupa internetu osmisliti program i plan izgradnje novog društvenog poretka, o kojem su naraštaji  prije nje mogli samo sanjati.